 Naš se tim svakim danom usavršava, sudjeluje u novim projektima, kako bi Vama mogao prenjeti nova saznanja! Nakon Petrinog prelaska Atlantika prošle godine, kada je sa posve ženskom posadom kao co-skiperica prešla sjeverni Atlantik od New Yorka do Hamburga, ove godine slijedi Baltic Sprint Cup sa starom ekipom! Prošli tjedan je odrađen prvi zajednički trening, a ovdje možete pročitati kako je bilo...
Plan je bio odraditi regatu u Kielu od kojeg se iz Warnemündea stiže za
100-njak nautičkih milja, međutim oko 22 sata navečer kada sam prvi
puta ugledala brod, vjetar je puhao točno iz smjera zapad jačinom 30čv.
Kiel je zapadno od Warnemünde-a. Takvim cik-cak kursom u orcu nismo htjeli krenuti prema Kielu, koji se odjednom činio duplo daljim.
 Kratki odmor i buđenje u 3 ujutro. Situacija ista, vani i dalje zapadnjak dere,
tipično za sjever, ili je zapad ili je istočnjak, a onda je lijepo kao
za naše bure! I što sada, odustati se nije moglo, barem ne tako
jednostavno, stoga vlasnik broda koji je za regatu trebao biti naš
gost, odlučuje isploviti i vidjeti situaciju odnosno koji kurs ćemo
moći držati za Kiel.
Ubrzo smo morali odustati, sat i pol smo tukli more, a onda smo si ipak
morali priznati, da ovo nema smisla: nova kevlarska jedra i nas samo
četvero namučiti ćemo se do Kiela, a pitanje je bilo hoćemo li uopće
stići na vrijeme. Nakon tri sata uplovili smo opet u Marinu Hohe Düne i
na brzinu stvorili novi plan. Ostatak cura je došao dan kasnije i
trening je mogao početi.
Vjetar naravno i dalje, 6 na udare 7 bofora, u opadanju
tek drugi dan na 5. Ali na sjeveru je to normalno, svi se oblačimo,
prvi drugi layer, odjela, pojas i onda kao astronaut na palubu. Oko
27čv držimo prvi krat i genovu 3, dobro nam ide, a fale još dvije cure
na boku, jer Baltic Sprint Cup jedriti ćemo u osam. Okret, okret ...
pojalabanda, pojalabanda... Tek popodne vjetar malo opada, more je
ostalo, a na sjeveru je more jako plitko te su stoga valovi jako kratki
i oštri. Osjećam to na spinakeru. Nijemice bi odustale od treninga,
nema vjetra, ali ne, ja se ne dam, ipak su to uvjeti po kojima mi na
Jadranu itekako jedrimo. Strpljenja je potrebno, u jednu nam stranu
bolje leže valovi, u drugu manje, ali što da smo sada na regati?! Nema
odustajanja!
Navečer, umorne idemo na jednu ribicu u Warnemünde. Ono što volim na sjeveru jest da je tamo dan JAKO dug, negdje tek oko 10 sati sumrak preuzima dan. Biti će nam super za vrijeme regate, a još ako pogodimo puni mjesec, kao dan!
Posljednji dan krećemo odmah sa spinakerom, neki povjetarac. No, ubrzo
dolaze prvi oblaci i tko ih ne prati, dobije po nosu! Vjetar je okrenuo
više od 100 stupnjeva, krenuli smo odmah spuštati spinaker, a kada je
zapuhalo, morali smo odmah odustati od genove i razmišljati o prvom
kratu. I opet 30čv, jedan se pojas napuhao, pre mokro za njega,
automatični su, pa se odmah aktiviraju. Ah, i dobro i loše: dobro ako
onesvješćen padneš u more, loše za nas jedriličare na palubi, jer te
ovakva iznenađenja namuče. Mislim si, sva sreća da je toplo, ne smeta
mi što sam mokra, jedino što će mi prtljaga za avion biti 2kg teža!
Zadovoljne treningom, oprostile smo se jedne od drugih. Znale smo da se
vidimo za nešto malo više od mjesec dana kada počinje Baltic Sprint cup
2008 i kada ćemo imati još boljih prilika uživati u ovom super brzom
brodiću!
Posada je konačno formirana, pa je vrijeme da je predstavim:
TEAM DHH/KPMG
Inken Braunschmidt, Skipper
Melanie Aalburg, Co-Skipper and main sail trimmer
Petra Kliba-Schmidt, Tactician and genua/spi trimmer
Ina Symhardt, second trimmer
Madeleine Krüger, Pit
Frauke Windolph, Mast
Anne Bastgen, Bow
|
